Sa njemačkom abecedom i izgovorom razumno je započeti svako upoznavanje s jezikom: dok ne čujete kako zvuče riječi i ne razumijete pravila čitanja, čak i poznata vokabular će se na uho «rasipati». Dobra vijest - njemački se čita na dosljedan način, a osnovnih pravila je malo.
Njemačka abeceda i slova
Osnova njemačke abecede su iste one dvadeset i šest latiničnih slova kao i na engleskom, tako da ih nije teško naučiti od nule – važnije je zapamtiti njihova njemačka imena kako biste mogli diktirati riječ slovo po slovo. Ispod je potpuna njemačka abeceda sa izgovorom imena slova, uključujući umlautaa ä ö ü i ß. Kliknite na bilo koje slovo da čujete kako se izgovara na njemačkom:
Upravo je to idealna polazna tačka za početnike: abeceda pruža podršku za čitanje transkripcije i za daljnje učenje, o čemu detaljno piše vodič njemački od nule. Kada savladate slova, već možete polako čitati jednostavne riječi.
Umlauti, ß i složeni zvukovi
Ono što odlikuje njemačku grafiku u odnosu na englesku su umlauti ä, ö, ü i slovo ß (esced). Umlauti mijenjaju zvuk samoglasnika i ne mogu se ignorisati: «schon» i «schön» su različite riječi. Esced ß se izgovara kao tihi «s» i pojavljuje se nakon dugih samoglasnika. Posebnu pažnju zahtijevaju kombinacije slova sa svojim stabilnim zvukovima — sch se izgovara kao «š», ch nakon nekih samoglasnika daje karakteristični «h», ei se izgovara kao «aj», eu i äu — kao «oj», a ie — kao dugo «i». Ove kombinacije pokrivaju većinu «nejasnih» na prvi pogled riječi, i treba ih obraditi u prvom redu.
Pravila čitanja i transkripcija
Glavna prednost njemačkog jezika je u tome što se većinom čita onako kako se piše — naučivši pravila čitanja kombinacija slova i naviknuvši se na naglasak (koji obično pada na prvi slog osnove), moći ćete pravilno izgovarati čak i nepoznate riječi. Transkripcija je u tom smislu potrebna manje nego na engleskom, ali na početku pomaže: u Memofluent-u svaka riječ ima transkripciju i kontekst, tako da se izgovor i značenje učvršćuju zajedno. Isprobajte:
Česta pitanja
Koliko slova ima u njemačkoj abecedi?
Dvadeset i šest osnovnih latiničnih slova plus tri umlauta — ä, ö, ü — i slovo ß. Umlauti i ß se obično ne smatraju posebnim slovima, nego posebnim znakovima.
Da li je potrebno učiti transkripciju?
Puno ne, jer se njemački čita po pravilima. Ali na početku transkripcija pomaže da se ne učvrsti pogrešan izgovor.
Kako se izgovaraju umlauti ä, ö, ü?
Oni mijenjaju zvuk samoglasnika i važni su za značenje: «schon» i «schön» su različite riječi. ä je blizu «e», dok su ö i ü zvukovi bez tačno odgovarajućeg ruskog analoga, njih treba slušati.
Kako se izgovara slovo ß?
Kao tihi «s». Pojavljuje se nakon dugih samoglasnika i diftonga, primjerice u riječi «Straße» (ulica).
Gdje pada naglasak u njemačkim riječima?
Obično na prvi slog osnove. U posuđenicama i nekim prefiksiranim riječima postoje iznimke, ali osnovno pravilo važi u većini slučajeva.
Komentari
0 ·